EBITDA što je, kako se računa i što nam zapravo govori

EBITDA pokazuje rezultat poslovanja prije kamata, poreza i amortizacije. U praksi je korisna jer omogućuje da se operativna profitabilnost promatra odvojeno od načina financiranja, poreznog opterećenja i računovodstvenog troška amortizacije.

Kratica dolazi od engleskog izraza Earnings Before Interest, Taxes, Depreciation and Amortization.

EBITDA nije standardizirana računovodstvena kategorija određena međunarodnim ili lokalnim računovodstvenim standardima, pa se način njezina izračuna može razlikovati. Kod usporedbe je zato važno provjeriti što je uključeno u izračun i koristi li se ista metodologija.

EBITDA = EBIT + amortizacija

Ako firma ima EBIT, odnosno dobit prije kamata i poreza od 120.000 eura i amortizaciju od 60.000 eura, EBITDA iznosi 180.000 eura.

Sam izračun nije kompliciran, međutim puno je važnije što EBITDA znači u konkretnom poslovanju. Tvrtka može imati visoku EBITDA-u, a istodobno imati problema s novcem zbog rasta potraživanja, zaliha ili velikih kapitalnih ulaganja (CAPEX).

Kako se računa EBITDA?

U praksi se najčešće polazi od EBIT-a, na što se dodaje amortizacija.

EBITDA = EBIT + amortizacija

EBITDA u ovom primjeru iznosi 180.000 eura.

Kod analize financijskih izvještaja ne stajemo na samoj formuli, već je potrebno pogledati što se nalazi u poslovnim prihodima i rashodima, proizlazi li rezultat iz redovnog poslovanja te jesu li na njega utjecale jednokratne ili neuobičajene stavke. Prodaja imovine, jednokratni trošak restrukturiranja ili druga neuobičajena stavka mogu bitno promijeniti sliku koju izvještajna EBITDA daje.

EBITDA marža često govori više od same EBITDA-e

Sam iznos EBITDA-e teško je uspoređivati između tvrtki različite veličine i iz različitih djelatnosti. EBITDA od dva milijuna eura zvuči bolje od 500.000 eura, ali ne nužno ako prva tvrtka ima deset puta veće prihode.

EBITDA marža = EBITDA / prihodi × 100

U našem primjeru EBITDA marža iznosi 18%. Na svakih 100 eura prihoda tvrtka ostvaruje 18 eura EBITDA-e.

Je li 18% dobro? Bez konteksta to ne znamo. U nekim djelatnostima to bi bila vrlo dobra marža, u drugima tek prosječna. Zato je korisnije gledati kako se marža kreće kroz vrijeme i kako firma stoji u odnosu na usporedive kompanije.

EBITDA, EBIT i neto dobit nisu isto

Pojednostavljeno, EBITDA, EBIT i neto dobit možemo promatrati kao tri razine rezultata računa dobiti i gubitka.

Najvažnija zamka: EBITDA nije cash flow

Najčešća pogreška koja se događa u praksi je da se EBITDA-a tretira kao novac koji poslovanje stvarno generira. EBITDA može poslužiti kao aproksimacija operativnog rezultata, ali stvarni cash flow ovisi o obrtnom kapitalu, CAPEX-u, porezima, kamatama i otplati duga.

Zamislimo firmu koja ostvaruje EBITDA-u od 500.000 eura. Tijekom iste godine potraživanja porastu za 250.000 eura, zalihe za 120.000 eura, a firma uloži još 200.000 eura u novu opremu. Iako EBITDA izgleda vrlo dobro, stvarni novčani tok je znatno slabiji.

Što banke gledaju uz EBITDA-u?

U kreditnoj analizi EBITDA je početna točka. Banku zanima može li tvrtka iz raspoloživog novčanog toka uredno servisirati kamate i glavnicu, pa se EBITDA gotovo uvijek analizira u kombinaciji s pokazateljima zaduženosti i pokrića duga.

Čest pokazatelj je Net debt / EBITDA. Ako tvrtka ima tri milijuna eura neto duga i EBITDA-u od milijun eura, omjer iznosi 3,0x. Ni omjer od 3,0x sam po sebi ne govori je li zaduženost prihvatljiva. Uz njega banka često gleda i DSCR (Debt Service Coverage Ratio).

Zašto se EBITDA koristi kod procjene vrijednosti tvrtke?

Kod prodaje poduzeća ili usporedbe s drugim kompanijama često se koristi multiplikator EV/EBITDA. Ako se usporedive tvrtke vrednuju oko 6,0x EBITDA, a analizirana tvrtka ostvaruje EBITDA-u od milijun eura, 6 milijuna eura može biti razumna početna indikacija Enterprise Valuea. To nije isto što i cijena koju vlasnik dobiva za svoj udio.

Normalizirana EBITDA: gdje počinje ozbiljnija analiza

Kod prodaje tvrtke i financijskog due diligencea rasprava često ne počinje pitanjem kolika je izvještajna EBITDA, nego koje usklade je potrebno napraviti kako bi se vidjela održiva EBITDA.

Ako tvrtka prikazuje EBITDA-u od 800.000 eura, ali je u istoj godini imala jednokratni trošak restrukturiranja od 100.000 eura, ekonomski smislenija polazna točka bila bi bliže 900.000 eura. To je logika normalizirane EBITDA-e.

Ako se svake godine pojavi nova “jednokratna” stavka, vrlo je moguće da problem nije u EBITDA-i nego u definiciji što se smatra jednokratnim. Stavka treba biti dokumentirana, mjerljiva i neponavljajuća.

Što bih kao vlasnik tvrtke gledao uz EBITDA-u?

• Raste li EBITDA brže ili sporije od prihoda?
• Pretvara li se EBITDA u novac?
• Koliko poslovanje traži novih ulaganja i CAPEX-a?
• Koliki je dug u odnosu na rezultat?
• Je li današnja EBITDA održiva ili ovisi o jednokratnim poslovima?

Tvrtka s EBITDA maržom od 20% može biti ekonomski slabija od tvrtke s maržom od 15% ako stalno mora ulagati, ima duge dane naplate i nosi velik financijski dug.

EBITDA ukratko

EBITDA je vrlo koristan pokazatelj operativne profitabilnosti, ali tek je dio ukupne financijske slike. Za ozbiljniju procjenu potrebno ju je sagledati zajedno s EBITDA maržom, obrtnim kapitalom, CAPEX-om, cash flowom i zaduženošću.

Rječnik pojmova i kratica

Engleski nazivi koji se često koriste u financijama, uz kratko hrvatsko objašnjenje.